Patrijarh: Sentandreja je za nas veliki ponos i ugled i utjeha

Drugog dana posjete Eparhiji budimskoj, patrijarh je između ostalog u besjedi podsjetio da su Srbi bježeći od mača, kada su došli u Sentandreju, u to tada pusto mjesto, iako su živjeli u oskudici i bijedi, sazidali osam predivnih hramova na malom prostoru, prenosi Tanjug.

„Stoga, Sentandreja, ovdašnji Srbi i naša Pravoslavna Crkva mogu biti najbolji mogući primjer svim pravoslavnim Srbima gdje god da žive, pa i u Srbiji”, naveo je patrijarh koji je besjedu iskoristio da zahvali mađarskom kardinalu i katoličkoj crkvi na podršci koju pruža SPC i srpskim vjernicima ali i potpredsjedniku Vlade Mađarske.

Naglasio je da zahvaljuje na tome šta sve mađarska država čini za srpski narod, za našu Crkvu, za podršku života pravoslavnih vjernika, za sve zakonske i administrativne propise koji čine da naš narod i naša Crkva ovde zaista jesu na svome, da su domaćini, saopštila je SPC.

„Isto tako ne mogu da propustim a da ne pohvalim vašu državu i vašu političku administraciju na čelu sa premijerom za zalaganje za hrišćnske vrijednosti u Evropi, koja u svome temelju i u svome korijenu, prije svega, ima hrišćanstvo, kako je govorio Benedikt XVI – ima dušu. Evropa bez duše nije Evropa”, rekao je patrijarh i dodao da je radostan zbog boravka u Sentandreji i u Mađarskoj, u hrišćanskoj zemlji.

Besjedu je iskoristio da još jednom čestita vladiki Lukijanu jubilej, i da mi poruči da zna da su svi sa njim, i da mu daju podršku – arhipastirski žezal, simbol duhovne vlasti.

Dodao je da je za mnoge stvari o kojima je danas govorio nema bolje ilustracije od pravoslavnih Srba koji su Sentandreju došli bježeći od mača, bježeci od nevolja.

„Kada su došli ovdje, u Sentandreju, tada pusto mjesto, zidali su skromne zemunice, drvene kuće. Da li su imali i koliko imali za trpezom Bog sveti zna – zamislite to, to je nešto čime mi trebamo da se ponosimo, na šta treba da se ugledamo i što može biti najbolji mogući primjer svakom čovjeku bilo gdje da živi, a narocito Srbinu – dakle, u oskudici i u bijedi zidaju osam predivnih hramova na malom prostoru, kažu: od jednog do drugog nisi morao vikati nego tihim normalnim glasom govoriti i čuo bi te onaj kod drugog hrama”, rekao je patrijarh.

Sve to svjedoči, kako je rekao, o pravoslavnom Srbinu i šta su bili prioriteti u njihovom životu.

„Bilo je naravno stranputica, iskušenja, ne ponovilo se, ali ostala je pouka za nas danas: Na prvom mjestu mora biti Hristos, i Crkva Njegova! Sad je razumljivo kako je prošlo toliko vijekova a da su pravoslavni Srbi ocuvali svoj identitet svuda po svijetu. Da su bili samo Srbi, a tek usput i pravoslavni, ne bi bilo ni pomena o njima. Medutim, zato što su bili pravoslavni, što su sazidali osam velelepnih hramova ovdje u Sentandreji i dan danas su blagodaću Božjom – i naravno hrišcanskom ljubavlju i razumijevanjem drugih koji su ovdje živjeli – opstali”, rekao je poglavar Srpske pravoslavne crkve.